Nakon dvadeset godina rada u oblasti fotografije, nametnula se ideja da se rad Darka Dozeta predstavi u foto-monografiji. Iz arhive, u kojoj se nalazi blizu milion negativa, fajlova i fotografija, bilo je potrebno izdvojiti one najbolje, one nagrađivane ili one koje imaju poseban značaj za autora. Posao je bio mukotrpan, ali prelijep. Radovi koji su pred nama su autorov izbor.
U svom radu, Darko Dozet se okušao u gotovo svim žanrovima, ali, iako je tematika različita, kroz sva poglavlja provlači se nit koja ih objedinjuje, a to je život.
Ljudski život satkan je od tuge i sreće, od ružnog i lijepog, koje se na Dozetovim fotografijama prepliće. Iz tog razloga, kao čest motiv predstavljeni su ljudi – njegova najveća inspiracija.
Nekada ih prikazuje slaveći ljepotu mladosti, ljubavi, nevinost i bezbrižnost djetinjstva, ali podjednako i ružniju stranu realnosti, radeći fotografiju socijalne tematike sa starim, bolesnim i siromašnim ljudima i teškim životom. Fotografijom je zabilježio i NATO bombardovanje SR Jugoslavije i dao važan doprinos nezaboravu ove strašne agresije.
Tu su i scene sa političkih protesta, karnevala, utakmica, gdje podjednaku pažnju poklanja i sportistima i vatrenim navijačima, ali i raznim momentima naše svakodnevice. Ponekad se provuče i čist portret – običnih ljudi, ali i onih neobičnih koji su se istakli u društvu, sa uvijek izraženom psihološkom notom.
Kao posebna cjelina izdvajaju se prizori sa ulica njegovog rodnog grada, ali i Sankt Peterburga, Moskve i brojnih gradova u Španiji, Rumuniji, Grčkoj, Tunisu…
Približio je neke daleke narode i omogućio pogled na skrivene kutke čovječanstva. Nasuprot gradskom okruženju i, nerijetko, vedutama gradova, kao česta tema pojavljuju se sela Kosova i Metohije, ravnice i salaši Vojvodine, kamen i vrleti Dalmacije i Like.
Tu je i život uz rijeke, od Dunava do Volge, ali i prirodne ljepote koje nas tjeraju da zaronimo u maštu koja nas vodi u neki mnogo ljepši svijet. Etno motivi, običaji, slike koje smo davno zaboravili, ponovo oživljavaju i evociraju uspomene na prošla vremena.
Velikim dijelom zastupljene su i fotografije crkava i manastira, ali i vjerskog života u svetinjama Kosova i Metohije, Krajine, Svete Gore, Rusije… Na svakoj od njih uspio je predstaviti dušu pravoslavne vjere, njene tradicije, kulture, ali i duh tih mjesta koji je često sakriven od očiju javnosti.
Razvojem tehnike i tehnologije, pojavom digitalne fotografije i sve većom pristupačnošću fotoaparata, javnost je preplavljena fotografijama koje ne posjeduju ni tehničke ni umjetničke kvalitete. Sama fotografija predstavlja individualan način interpretacije stvarnosti od strane onoga koji fotografiše, a način rada i pogled kroz objektiv su isti.
Ono što je različito, a što odvaja i rangira fotografije i njihove autore po kvalitetu, jesu znanje, ali prije svega talenat, kreativnost, mašta, upornost, posvećenost i ljubav, koji se na fotografijama Darka Dozeta jasno uočavaju.
Nebitno je da li fotografija predstavlja eksploziju boja ili je njena poruka prenesena negdje iza snažnih kontrasta u crno-bijeloj tehnici – kvalitet nekog umjetničkog djela određuje količina čulne stimulacije, osjećanja koje to djelo izaziva u nama.
Poznavajući teoriju umjetničkog izražavanja, istorije fotografije, ali i same njene estetike i psihologije umjetničkog djela, ovaj autor sasvim lako ostvaruje svoje ideje. Kvalitet i kreativnost u umjetničkoj postprodukciji se u današnje vrijeme podrazumjevaju.
Iako je Dozet poslom vezan za novinsku i dokumentarnu fotografiju, potpuno je očigledan umjetnički izraz koji se provlači kroz svaku fotografiju. Njegove fotografije ne predstavljaju samo odrađen posao, već mnogo više od toga.
Bez obzira da li se radi o lajf fotografiji, sportskoj, dokumentarnoj ili bilo kojoj drugoj, na svakoj su ispoštovani svi likovni i drugi standardi koje diktiraju pravila struke. Ovakve jezgrovite, a sadržajne fotografije tipične su za vrhunske svjetske agencijske fotografe, koji moraju da u najkraćem roku naprave najbolju fotografiju.
A kada se takvim autorima da vremena koliko im je volja, ili kada rade ono što vole i što im je na duši, onda su rezultati zapanjujući. Spoj FIAP-ove i Magnumove škole fotografije, koju je Dozet ponio iz novosadskog „Dnevnika“, a usavršavao radeći za poznate novinske agencije, vidljiv je na svim fotografijama, bez obzira na temu i tehniku.
U prilog svjedočanstvima kvaliteta idu mnogobrojne naslovne strane, knjige, izložbe i nagrade. Dozet se, ipak, protekle dvije decenije nije trudio da pravi fotografije čiji je smisao isključivo pokazivanje fotografskog znanja i umijeća, već je svoj talenat vješto koristio da od zaborava, na najbolji i najefektniji način, otrgne život koji je živio i koji ga je okruživao.
Da nam ispriča priču koju nismo znali ili da nas podsjeti na neku koju smo, iz ko zna kojih razloga, zaboravili. Tako ovi predstavljeni radovi nisu samo kvalitetne fotografije, već i mnogo više od toga.
Slikar Stojan Aralica, takođe sa područja Like, odakle vodi porijeklo i fotograf Darko Dozet, rekao je: „Svaka slika jednog slikara je njegov autoportret“.
Darko Dozet je sebe ugradio u svaku ovu fotografiju; kroz umjetnost ovdje su sagledani različiti aspekti života ovog autora – njegove misli, osjećanja, pogledi, razmišljanja… Ove fotografije su i svojevrstan način traženja odgovora ili otvaranja pitanja koja ga muče ili sa kojima možda nije uvijek spreman da se bori u realnosti.
Svaka fotografija ima svoju poruku, svoj osoben i individualan izraz, ali nam prikazuje segmente autorovog života u proteklih dvadeset godina. Zbog svega toga postaje jasno da se ova, naizgled heterogena cjelina različitih umjetničkih stavova, pred očima posmatrača transformiše u harmoniju.
Zbog velike stilske pristupačnosti njegovih fotografija, ova knjiga predstavlja zahvalno „štivo“ za sve ljubitelje i poštovaoce ove grane umjetnosti.
U ovo doba protkano čestim ratovima i mutnim vremenima, porušene su ili spaljene mnoge arhive, biblioteke i važni objekti, hramovi, a o njima nam danas govori samo poneka sačuvana fotografija.
Sve fotografije u ovoj knjizi su fantastična svjedočanstva vremena u kojem je autor živio i dobra su građa za sve buduće naraštaje istoričara, etnologa, hroničara…
Knjige su odličan način da se fotografije spasu od uništenja i zaborava i ostanu vječno da žive, a ove to itekako zaslužuju. Na osnovu ovdje predstavljenog materijala može se zaključiti da radu fotografa Darka Dozeta pripada značajno mjesto u srpskoj fotografiji 21. vijeka.
Snježana Orlović
istoričar umjetnosti
